
by Maid Čorbić
When all the chaos rained in,
cleaving clocks, exposing humans
who know no better to
brace for invisible forces, I
was told it’s a pandemic
And then everybody holds
Their loved ones close.
Life is a gem you hold tight as you
Get to that corner, but every day
Thank God you turn back, for
Your future’s not arrived yet and
Now learning requires no luck
Doctors fight and fight along
on the dangerous lines, as
we’re taught to hew to rules
and be the best in worst times
The virus kills the old, and
Spares no young either, whose
future has not arrived yet;
Tears drip down young face
Like a legacy, unstoppable
like the rain from a black sky
For better tomorrow,
Be united and decide our
destiny, and still pray, for
the entire planet is besieged.
Danas Bolje Sutra
Sav haos na svijetu dogodio se u samo djeliću milisekunde
Čovjek više ne zna šta da radi, pa se bori za nevidljive sile
Želeći samo najbolje za sebe i svoje najmilije, da ni na koji način ne pate
U ovim teškim vremenima dok smo u svijetu izloženi virusu
I rekli su mi da se zove PANDEMIJA
Život je sada postao mnogo dragocjeniji i poštovaniji
Kad dođeš do samog ugla, zahvalite Bogu svaki dan
Što ste živi i da se možete radovati mnogim stvarima u budućnosti
Jer za tako malo sreće potrebna je dobra motivacija i obrazovanje
Oni ljekari koji se svim snagama bore da nas spasu koliko mogu
Oni su najizloženiji opasnosti, pravila su jasno izrečena svima
I toga se moramo pridržavati zbog svog zdravlja i zdravlja drugih ljudi oko sebe
Jer smo tome učeni, a i najbolji prijatelji u teškim vremenima
Mnogi ljudi također umiru od ovog virusa, posebno stari, ali i mladi
Koji predstavljaju našu budućnost svijeta i ponosni smo na njih
Bolne rane i suze koje mu kapaju niz lice ostaju u naslijeđu
Nezaustavljivo poput kiše na crnom nebu
Za danas bolje sutra, budimo ujedinjeni i ujedinjeni širom Zemlje
Stvorimo dobra poznanstva i sve shvatimo ozbiljno
Jer naša jedina sudbina je u našim rukama, dok još molimo
Da spasimo čitavu planetu koja je sada pod opsadom od virusa.
Maid Čorbić comes from Tuzla in Bosnia and Herzegovina. He is a 20-year-old graphic and web designer who has been writing poetry for ten years. He also plays keyboard and loves to sing. He loves most when people around him are happy, and when charity rules the Earth. His poem appears in his native Bosnian language and in English with translation by VK Sreelesh. Sulochana Mahe is an artist based in India’s former French outpost, Mahe. She dissolves herself day in, day out in social work, and art. Her work includes teaching painting to cancer patients, helping them overcome their sense of being doomed. She taught art to 150 prisoners at the Central Prison, Kannur, moving their minds to the softer sides of life. Teaching art to women at a care home in Thalassery gives her joy that colors can’t.